5. stoljeće
Rovinj se prvi se puta spominje u djelu «Cosmographia» anonimnog Ravenjanina, koji govori o «Castru Rubini» iz 5.stoljeća.
9. stoljeće
Castrum Rubini lociran na mjestu današnje crkve Sv. Eufemije, nekad crkvice sv. Jurja, postaje Ruigno, Ruginio, Ruvigno i preživljava razorne napade s kopna i mora: Slavena (Domagoj 876.g.), Neretljana (865. i 887.g.) i Saracena (819. i 842.).
10. do 12. stoljeće
Rovinj se u ovom razdoblju s uspjehom odupirao pritisku Venecije i stekao autonomni status.
1188. godine
Rovinj sklapa s Dubrovnikom ugovor Renovatio pacis kojim se obje strane obvezuju na trgovanje i razmjenu dobara.
1283. godine
Dolaskom pod Veneciju gradska samouprava izgubila je svoje demokratsko obilježje. U doba Venecije Rovinj se razvija u jaki ribarski, brodograđevni i pomorski centar.
1563. godine
U vrijeme sukoba sa Turcima, Venecija pomaže izgradnju fortifikacija, te su u gradu utvrđuju bedemi: 1563.g. Porton del Ponte
1590. godine
Restaurira se i učvršćuje Portizza (Sotto muro ili Pod zidom).
1650. godine
Grad se širi na područje izvan zidina na samom otoku ali i nasuprot njega, na kopnu, uz padinu na kojoj se smjestio franjevački samostan.
1957. godine
17 uskočkih brodova s oko 500 uskoka napala su i opljačkala Rovinj.
1763. godine
Zatrpava se tjesnac između otoka i kopna te Rovinj postaje poluotokom.
1797. godine
Poslije pada Mletačke republike građani su sami preuzeli upravu grada i zadržali je za vrijeme austrijske (1797-1805) i francuske administracije(1805-1813).
1813. godine
U Rovinju ponovno dolaze na vlast Austrijanci te počinje period razvitka industrije i samoga grada.
1918. godine
Rovinj je okupirala talijanska vojska, a 1920 Rapallskim ugovorom pripao je Italiji i bio uključen u talijansku provinciju Furlanija-Julijska krajina.
1943. godine
Nakon kapitulacije Italije 1943., Rovinj se pridružio ustanku Hrvata u Istri.
1947. godine
Rovinj je pripao Jugoslaviji.
1991. godine
Od 1991. godine Rovinj pripada Republici Hrvatskoj kao samostalnoj državi